Make your own free website on Tripod.com

 

 

S A Ž E T A K



Danas, kada mikluševački Rusini obilježavaju 150. obljetnicu doseljenja i života na tim prostorima, tu pod srijemskim nebom, na ravnoj i plodnoj srijemskoj zemlji, imaju se čime pohvaliti, jer sve ono što su postigli u tome razdoblju zaista je veliki uspjeh. Mikluševci su od samoga doseljenja Rusina mijenjali svoj izgled u svim pogledima. Po prirodnim zakonima žitelji su se mijenjali, ali mladje generacije nastavljale su graditi ono što njihovi preci nisu dovršili.
Tako sam i ja, ono što su moji predhodnici, svećenici, učitelji i drugi zapisivali, sakupljao, odbradio, načiniq jednu sintezu čiji je rezultat pred vama – knjiga “Kronika Mikluševaca”. Nastojao sam u toj knjizi prikazati mnoge značajne dogadjaje, radosne i žalosne trenutke, sve ono što je na neki način  utjecalo da mikluševački rusin zadrži one osobine koje su krasile njegove pretke.
U novoj sredini Rusini su se razlikovali od svojih susjeda koji su tu već živeli. Razlikovali su se po jeziku, vjeri, načinu obradjivanja zemlje, gradnji kuća.vodjenju gospodarstva, po odjeći. Susjedi su ih često ismijavali, ali to nije smetalo starijim ljudima da nose bijele široke gače, puštaju dugačku kosu, zavrću brkove. Ponajprije, ono šro je najvažnije, Rusina je činila Rusinom njegova duhovna kultura. Svoje nacionalno biće branio je kroz dugačko razdoblje  iz dvije kamene tvrdjave – grkokatoličke crkve i škole.
Knjigu sam naslovio “Kronika Mikluševaca”. Kronika – zbog logičkih razloga. Čitatelj kronološki može pratiti razvoj, dogadjaje, život, propadanje i sve ono što je bitno za to zemljopisno odredjeno područje pod srijemskim nebom i našega čoveka koji ga nastanjuje. Knjiga je napisana i podijeljena je na poglavlja. Imajući na umu da su pojedine tematike vrlo bliske, objedinio sam kratko objašnjenje.


1. U prvom poglavlju iznose se dokumenti o spominjanju Mikluševaca kao naseljenog mjesta prvi put još u 13. stoljeću. Bilo je to naselje s 30-80 kuća, a u bližoj okolici bila su još dva naselja, Dražinovci i Pavlovci. Do doseljenja Rusina, tačnije do 1850. godine, na tim prostorima živeli su ljudi raznih nacionalnih zajednica, najviše Srbi-pravoslavci. Osnovno zanimanje im je bilo poljodjelstvo, stočarstvo i lov.


2. Demografske prilike. Velike migracije naroda koji su živjeli na podružju Austro-Ugarske monarhije počele su poslije 1848. godine, u vrijeme kad povijest bilježi početak raspadanja feudalnog društveno-političkog sustava. U migraciji sudjeluju i mikluševački Rusini koji se najviše doseljavaju iz Ruskog Krstura, madnje iz Kucure i drugih mjesta. Najmasovnija preseljavanja zabilježena su u razdoblju izmedju sedamdesetih i devedesetih godina 19. stoljeća. Naše pretke, nove žitelje na tom području, privukla je jeftina, visoka i plodna zemlja. Vidljivo je prema postojećim podacima da je natalitet bio veliki. U skoro svakoj obitelji bilo je 4-6 djece, ali velik je bio i mortalitet.


3. Najveći dio knjige posvećen je dvjema kamenim tvrdjavama: grkokatoličkoj crkvi i školi. Bez obzira što za čitavo razdoblje nije bilo nastave na rusinskom jeziku, osim za vrijeme prvih 25 godina u okvirima Konfesionalne škole, nisu podlegli pritiscima asimilacije. Nisu zaboravili svoj rusinski jezik, svoju pjesmu, svoj folklor. Tu treba zahvaliti svećenicima i učiteljima. Oni su udarili temelje duhovne i tradicionalne kulture (učitelj Joakim Kostelnik) da bi po njihovim stazama koračali skoro svi učitelji i svećenici koji su službovali u Mikluševcima do kraja 2-. stoljeća.
Ovih dana obilježena je 80. obljetnica kulturne djelatnosti. I ovom prigodom treba istaknuti mnogobrojne uspješne nastupe pjevača, pjevačkog zbora, pledača i dramskih amatera. Posebni dio posvećen je kulturnoj manifestaciji koja je održavana od 1968. do 1983. godine. Šesnaest bljeskavica osvjetljavalo je Mikluševce, a pjesma i ples odzvanjali su daleko, daleko.


4. Privredne prilike i komunalno uredjenje. Najveći dio doseljenih Rusina bio je uglavnom siromašan. Kako je vrijeme prolazilo domaćinstva su postajala imućnija, selo je ekonomski jačalo. Mikluševci su imali nekoliko rekordera u proizvodnji pšenice, kukuruza i mesa. Na taj su način bili stvoreni izgledni uvjeti za komunalno uredjenje sela. Žitelji su sa svojim sredstvima sudjelovali u izgradnji čitave infrastrukture i objekata koji su bili od vitalnog značenja za sve žitelje. Osamdesetih godina 20. stoljeća selo se isticalo osobitim estetskim uredjenjem te su Mikluševci proglašeni za najuredjenije selo u cijeloj Republici Hrvatskoj, a uručeno im je i više saveznih priznanja.


5. Ratna stradanja. Mikluševcani su na ovim prostorima našli sve što su trebale vrijedne ruke novih mještana. Gradili su sebi i svojoj djeci bolju budućnost, a onda aje došao Drugi svjetski rat. Zbog ratnih zbivanja prilikom probijanja Srijemskog fronta svi žitelji morali su napustiti svoje domove. Devedeset dana, koliko su bili u izbjeglištvu u Veprovaču nedaleko od Ruskog Krstura.za sve njih činilo se kao vječnost. Kad su se vratili svojim kućama, u proljeće 1945. godine, našli su pusta ognjišta, a žalost je bila još veća kada se saznalo za sve žrtve. Poginulo je ili stradalo na neki drugi način 50. Mikluševčana. Život u novoj državi bio je vrlo težak. Krenulo se od samog početka, ali kako je vrijeme prolazilo svako je jutro donosilo nešto bolje i ljepše. Izgradjena je asfaltna cesta, proizvodnja raste, žitelji su sve imućniji. Mikluševci su cvjetali. A onda dolazi 1991. godina. Opet rat, opet mikluševački Rusini doživljavaju velika stradanja. Skoro polovica rusinske populacije bila je nasilno protjerana iz svojih domova. Dogodio se gotovo isti scenarij kao i 1945. godine, a i posljedice su slične. Imućna domaćinstva su opljačkana, zemlja zapuštena, mehanizacija odvežena. Sada u domovinskom ratu nije bilo toliko fizičkih žrtava, ali pet godina života u progonstvu svi su teško podnosili. Posljedice su još i danas vidljive.


6. Društveni život. U ovom dijelu pokušao sam obraditi način druženja Mikluševčana u okvirima Dobrovoljnog vatrogasnog društva i športsko područje. Šport, osobito nogomet, ulazi u selo tridesetih godina prošloga stoljeća. Podatke koje rabim skupljao sam ponajviše od živih ljudi, sudionika dogadjaja, jer pisanih dokumenata ima malo. Iako su Mikluševci maleno selo na športskom području bili su ravnopravni sa športašima iz većih sredina. to pokazuju i uspjesi postizani na Sportskim igrama «Ruskog slova» gdje su tri puta za redom bili ukupni pobjednici. A u streljaštvu su se natjecali čak u republičkoj ligi...
Glede vatrogasaca, bio sam mišljenja da je i njima neophodno posvetiti nekoliko stranica. Može se reći da su svoje obaveze profesionalno izvršavali, a godinama su bili nositelji kulturne djelatnosti u selu, posebno izmedju Prvog i Drugog svjetskog rata.
Od mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja prošlo je već pet godina. Ratna zbivanja se teško zaboravljaju, iako slike polako blijede. Životni uvjeti relativno su dobri, ljudi rade, stvaraju, traže se mogućnosti da se Mikluševcima vrati stara slava, barem približno isti životni standard kao prije rata. Optimizam je sve veći.